Nazivi nota na ovoj stranici su međunarodni slovni nazivi, a broj je oktava: C4 je srednji C. B znači prirodni B (H), a B♭ znači snižen B (B).
Obje trake prikazuju zapisanu visinu tona, na istoj skali. Gornja traka postupno blijedi umjesto da završi: dno ovog instrumenta je točno određeno, vrh uopće nije utvrđen.
Violončelo se piše u bas-ključu. Opseg ima točno dno i otvoren vrh: najniži ton je C2, najniža prazna žica, a to je svojstvo ugađanja, a ne svirača. Iznad njega raspon jednostavno nastavlja — nema tona na kojem se instrument zaustavlja.
Zbog toga se podaci o opsegu gudačkih instrumenata tako često razlikuju. Dva izvora koja navode različite vrhove obično si ne proturječe; opisuju orkestralno i solističko pisanje, koja se doista razlikuju.
Violončelo čita u koncertnoj visini, pa su zapisani i zvučni opseg isti tonovi: od C2 naviše u oba slučaja. Nema ničega za pretvaranje.
To vrijedi izreći otvoreno jer je to pitanje koje ljudi zaista postavljaju. Kod transpozicijskog instrumenta dva su opsega različita i oba se navode, zbog čega se podaci o opsegu na različitim mjestima tako često razlikuju za cijeli interval. Ovdje se ne mogu razlikovati.
| Ton | Zapisano | Zvuči |
|---|---|---|
| Najniži ton u partituri | C2 | C2 |
| Najniži ton udoban za učenika | C2 | C2 |
| Najviši ton udoban za učenika | E4 | E4 |
Bez utvrđenog vrha nema opsega u partituri s kojim bi se svirač mjerio, pa je korisniji drugi podatak: u kojem je opsegu svirač u razvoju zaista siguran. The Whole Horn zapisani raspon od C2 do E4 smatra udobnim za učenika kod violončela.
To je opseg, a ne ograda. To je ondje gdje je svirač u razvoju dovoljno siguran da ton nije ono što je teško — nije granica koju instrument nameće niti ograničenje koje bi ikome trebalo reći da ga ima. Oba se ruba vježbom pomiču prema van, različitom brzinom, a pomiču se iz različitih razloga na vrhu nego na dnu. Učenik koji danas ne može dosegnuti E4 nije izvan opsega; on je na putu do njega.
Nema jednog najvišeg tona koji bi se mogao navesti. Ova stranica objavljuje točno dno, a vrh ne navodi jer vrh nije svojstvo violončela — svojstvo je dionice i svirača.
Gornji registar violončela postiže se u položaju palca, gdje palac pritišće žicu, a ruka se pomiče preko vrata. Nema utvrđenog vrha: solističko pisanje ide mnogo više od orkestralnog pisanja sekcije, a flažoleti ga produljuju još dalje. Dno je točno — prazna žica C, oktavu ispod viole.
Najniži ton — C2 — dolazi iz vlastitog ugađanja violončela: četiri žice ugođene su u kvintama na C2, G2, D3 i A3 — točno oktavu ispod viole — pa je najniži dostupni ton prazna žica C.
Najviši ton ovdje se ne navodi. Gudačka žica nema gornji graničnik, a podaci koje različiti priručnici o instrumentaciji daju za vrh razlikuju se jer opisuju različite stvari — orkestralno pisanje sekcije, solističko pisanje ili fizičku granicu hvataljke. Umjesto da izabere jedan i predstavi ga kao opseg, ova stranica navodi točno dno i jasno kaže da vrh nije utvrđen.
Opseg udoban za učenika — zapisano od C2 do E4 — vlastita je tablica instrumenata aplikacije The Whole Horn, ona koju čita i sama aplikacija. Njezino zaglavlje navodi konvenciju: lo/hi = WRITTEN MIDI, learner-comfortable.
Zapisani i zvučni ton isti su kod violončela: čita u koncertnoj visini, pa nema što izvoditi.
Najniži ton violončela je C2, točno određen ugađanjem — to je najniža prazna žica. Ne postoji utvrđen najviši ton jer gudačka žica nema gornji graničnik. The Whole Horn zapisani raspon od C2 do E4 smatra udobnim za učenika.
Za violončelo ne postoji jedan najviši ton. To je gudačka žica: vrh ovisi o tome koliko visoko po hvataljci svirač ide, a flažoleti ga produljuju još dalje, pa se objavljeni podaci razlikuju. Ova stranica ne navodi strop za koji nema izvora. The Whole Horn smatra E4 najvišim zapisanim tonom koji je udoban za učenika.
Najniži ton je C2 i, za razliku od vrha, točno je određen: to je najniža prazna žica, pa se ispod njega može samo preugađanjem žice.
Zapisani opseg violončela koji The Whole Horn smatra udobnim za učenika je od C2 do E4. To je opseg u kojem se svirač u razvoju osjeća sigurno, a ne ograda — rubovi se vježbom pomiču prema van, i to različitom brzinom kod različitih svirača.
Da. Violončelo čita u koncertnoj visini, pa su zapisani i zvučni tonovi isti.
Ne postoji utvrđen odgovor jer violončelo nema utvrđen najviši ton. Od najnižeg tona, C2, raspon seže onoliko visoko koliko ga svirač odvede. Raspon udoban za učenika u aplikaciji The Whole Horn je od C2 do E4.
The Whole Horn svira svih dvanaest durskih ljestvica u zapisanoj visini violončela i bas-ključu, pa je ono što čitate ono što svirate.
Preuzmite aplikaciju → Opseg svih instrumenata