Nazivi nota na ovoj stranici su međunarodni slovni nazivi, a broj je oktava: C4 je srednji C. B znači prirodni B (H), a B♭ znači snižen B (B).
Obje trake prikazuju zapisanu visinu tona, na istoj skali. Gornja traka postupno blijedi umjesto da završi: dno ovog instrumenta je točno određeno, vrh uopće nije utvrđen.
Kontrabas se piše u bas-ključu. Opseg ima točno dno i otvoren vrh: najniži ton je E2, najniža prazna žica, a to je svojstvo ugađanja, a ne svirača. Iznad njega raspon jednostavno nastavlja — nema tona na kojem se instrument zaustavlja.
Zbog toga se podaci o opsegu gudačkih instrumenata tako često razlikuju. Dva izvora koja navode različite vrhove obično si ne proturječe; opisuju orkestralno i solističko pisanje, koja se doista razlikuju.
Kontrabas je instrument u C: zvuči za oktavu niže. Svaki ton u zapisanom opsegu pomiče se za isti interval, pa je zvučni opseg cijeli zapisani opseg pomaknut — koncertno od E1 do G3. Ništa se ne sabija niti rasteže; opseg se transponira točno onako kao i pojedinačni ton.
Taj je podatak važan kad skladatelj provjerava stane li dionica u opseg ili kad dirigent otkriva zašto kontrabas ne može odsvirati dionicu koja je pred njim. Zapisani opseg odgovara na pitanje „mogu li ovo pročitati“, a zvučni na pitanje „hoće li ovo biti visina koju sam htio“.
| Ton | Zapisano | Zvuči |
|---|---|---|
| Najniži ton u partituri | E2 | E1 |
| Najniži ton udoban za učenika | E2 | E1 |
| Najviši ton udoban za učenika | G4 | G3 |
Bez utvrđenog vrha nema opsega u partituri s kojim bi se svirač mjerio, pa je korisniji drugi podatak: u kojem je opsegu svirač u razvoju zaista siguran. The Whole Horn zapisani raspon od E2 do G4 smatra udobnim za učenika kod kontrabasa, a zvuči od koncertnog E1 do G3.
To je opseg, a ne ograda. To je ondje gdje je svirač u razvoju dovoljno siguran da ton nije ono što je teško — nije granica koju instrument nameće niti ograničenje koje bi ikome trebalo reći da ga ima. Oba se ruba vježbom pomiču prema van, različitom brzinom, a pomiču se iz različitih razloga na vrhu nego na dnu. Učenik koji danas ne može dosegnuti G4 nije izvan opsega; on je na putu do njega.
Nema jednog najvišeg tona koji bi se mogao navesti. Ova stranica objavljuje točno dno, a vrh ne navodi jer vrh nije svojstvo kontrabasa — svojstvo je dionice i svirača.
Zanimljiva varijabla kod kontrabasa je dno, a ne vrh. Zapisani E2 najniža je prazna žica na standardnom četverožičnom instrumentu, ali orkestralne dionice redovito idu ispod njega — zbog čega mnogi kontrabasi imaju C produžetak na žici E i zbog čega postoje petožični instrumenti s niskim B. Dionica zapisana ispod E2 traži određeni instrument. Prema gore nema utvrđene granice, kao ni na jednoj gudačkoj žici.
Najniži ton — E2 — dolazi iz vlastitog ugađanja kontrabasa. Jedini među gudačima ugođen je u kvartama, na E1, A1, D2 i G2 zvučno — a zapisuje se za oktavu više nego što zvuči, pa se najniža prazna žica na papiru pojavljuje kao E2. Wikipedijin članak navodi obje činjenice: bas je „ugođen u kvartama … a ne u kvintama“ i „obično se notira oktavu više nego što je ugođen kako bi se izbjegle prekomjerne dodatne crte ispod crtovlja“.
Najviši ton ovdje se ne navodi. Gudačka žica nema gornji graničnik, a podaci koje različiti priručnici o instrumentaciji daju za vrh razlikuju se jer opisuju različite stvari — orkestralno pisanje sekcije, solističko pisanje ili fizičku granicu hvataljke. Umjesto da izabere jedan i predstavi ga kao opseg, ova stranica navodi točno dno i jasno kaže da vrh nije utvrđen.
Opseg udoban za učenika — zapisano od E2 do G4 — vlastita je tablica instrumenata aplikacije The Whole Horn, ona koju čita i sama aplikacija. Njezino zaglavlje navodi konvenciju: lo/hi = WRITTEN MIDI, learner-comfortable.
Zvučni opseg ovdje se izvodi iz zapisanih podataka pomoću intervala, a ne pohranjuje — pohranjena druga kopija je kopija koja se može razilaziti s prvom.
Najniži ton kontrabasa je E2, točno određen ugađanjem — to je najniža prazna žica, koja zvuči kao koncertni E1. Ne postoji utvrđen najviši ton jer gudačka žica nema gornji graničnik. The Whole Horn zapisani raspon od E2 do G4 smatra udobnim za učenika, a zvuči od koncertnog E1 do G3.
Za kontrabas ne postoji jedan najviši ton. To je gudačka žica: vrh ovisi o tome koliko visoko po hvataljci svirač ide, a flažoleti ga produljuju još dalje, pa se objavljeni podaci razlikuju. Ova stranica ne navodi strop za koji nema izvora. The Whole Horn smatra G4 najvišim zapisanim tonom koji je udoban za učenika.
Najniži ton je zapisani E2, koji zvuči kao koncertni E1, i, za razliku od vrha, točno je određen: to je najniža prazna žica, pa se ispod njega može samo preugađanjem žice.
Zapisani opseg kontrabasa koji The Whole Horn smatra udobnim za učenika je od E2 do G4, a zvuči od koncertnog E1 do G3. To je opseg u kojem se svirač u razvoju osjeća sigurno, a ne ograda — rubovi se vježbom pomiču prema van, i to različitom brzinom kod različitih svirača.
Ne. Kontrabas zvuči za oktavu niže, pa se zapisano i zvučno razlikuju za taj interval — najniži ton zapisan je kao E2, a zvuči kao E1.
Ne postoji utvrđen odgovor jer kontrabas nema utvrđen najviši ton. Od najnižeg tona, E2, raspon seže onoliko visoko koliko ga svirač odvede. Raspon udoban za učenika u aplikaciji The Whole Horn je od E2 do G4.
The Whole Horn svira svih dvanaest durskih ljestvica u zapisanoj visini kontrabasa i bas-ključu, pa je ono što čitate ono što svirate.
Preuzmite aplikaciju → Opseg svih instrumenata